Eh, Dubice moja ljepotice,
Tebe krase džamije i Una,
Ljepotice, sevdaha si puna.
U tebi sam najsretnija bila,
Zato si mi najdraža i mila.
Rijeku Unu most lijepi krasi,
Više mosta ada se pružila,
njegovim se ljepotama pridružila.
Često sanjam kuću, mjesto milo,
U njemu je najljepše mi bilo.
Devedeset treće to je bilo,
Kad napustih tvoje toplo krilo.
Na silu me iz tebe iseliše,
Pa mi moju nadu ukinuše.
Nikada te ostavila ne bih,
Do smrti bih ostala u tebi.
U tuđini nema moje Une
Da žubori, da me razgovori,
A ni Bosne, drage i ponosne.