Bajramske ruže na mom stolu stoje,
Probudiše uspomene moje.
Prijatelju stari, druže,
Dal’ cvjetaju u Prijedoru ruže?
Miris šire od Sane do Une,
Sjećanja me u mislima bune.
Ovdje tužna sjećanja od Bosne,
I sjećanja na doline rosne.
Milina je i živjeti tamo,
Kamo sreće da ne dođe vamo.
Ovdje hladno i srce mi zebe,
A ja mislim da je i kod tebe.
Proći će zima, i proljeće doći,
Pa ćemo mi dragoj Bosni poći.
Tad će ruže po Bosni cvjetati,
A mi ćemo se po Bosni šetati.
Prokleta je ta hladna tuđina,
Najljepša je draga domovina.