Da sam, bogdo, sjajna zvijezda mila,
Ja znam gdje bih svake noći bila.
Iznad Bosne noći provodila,
Ja bih sjala dok zora zarudi,
I vidjela kad se majka budi.
Da se budi, abdest kad uzima,
I na nebu mene da ugleda.
Da sam, bogdo, toplo sunce milo,
Pa da sjednem u majčino krilo.
Da sam, bogdo, slavuj, ptica mala,
Svakog jutra majci bih pjevala.
Budila je s pjesmama svojim,
I grlila sa rukama mojim.
Molim Boga ja za snove moje,
Pa da vidim roditelje svoje.
Da sam, bogdo, što ne mogu biti,
Pa da mi se u Bosnu vratiti.