Kad sam bio u posjeti svome dragome gradu,
Tad izgubih svaku svoju nadu.
Preko mosta kad sam dolazio,
Strana lica ja sam primijetio.
Una teče kao prije što je,
Pa se pitam: “Je l’ to mjesto moje?”
Promijenili ime mome gradu,
Izbrisali svaku moju nadu.
Pitaju me odakle sam i šta sam,
Jer ne znaju da ti rođen ja sam.
Pa prošetah ulicom djetinjstva moga,
Ne bih l’ sreo nekog druga svoga.
Tako dođoh do ulice moje,
I njoj dali neko ime svoje.
Pa pomislih, dragi Bože, šta je,
I nađoh se ispred kuće svoje.
Od komšija niko poznat nije,
Dosta od njih već su rahmetlije.
Kako da se vratim tebi, grade,
Pa sam vidiš šta dušmani rade.
Kad ne daju u tebi da živim,
Ja ću doći makar da te vidim.